Jedan od prijelomnih trenutaka između prapovijesti i povijesti zasigurno je bio razvoj metalurgije. Taj dugi dio povijesti vjerojatno je počeo u jugozapadnoj Aziji gdje su radili sa zlatom, bakrom, kositrom i željezom. Razvili su tehnike obrade metala kao što je zagrijavanje metala, taljenje i kovanje, što je omogućilo oblikovanje raznog oruđa i oružja. Prvo oruđe od bronce, a onda od željeza omogućili su farmerima da rade bolje, učinkovitije, odnosno omogućilo im je više prinosa.
Tokom metalnog doba, prvo su se radila oruđa od bakra, pa bronce te na kraju od željeza. Prema tome dijelio i metalno doba:
1. Bakreno doba (eneolitik) – 3500 pr. Kr. – 2200 pr. Kr-prijelazno razdoblje, bakar je prilično mekan metal tako da i dalje uvelike koriste kamena oruđa.
2. Brončano doba – 2200 pr. Kr. – 1200 pr. Kr. – vještina pravljenja bronce razvila se u srednjoj Aziji otkuda se proširila po Europi, počevši od jugoistočne Europe, preko srednje pa prema sjevernoj Europi. Bronca je inače legura bakra (90%) i kositra (10%). To je vrijeme kada se izumio kotač i lončarsko kolo. Osim oruđa, sve češće se rade i oružja za obranu naselja i gradova koji se sve više sele iz dolina na brežuljke te se opasuju suhozidinama. Takav tip naselja naziva se citadela.
3. Željezno doba – od 1200 pr. Kr. = početak ovog doba različit je za različita područa, ali oko gore navedene godine već počinje opća upotrijeba željeza. Kraj ovog doba označava kraj prapovijesti, koja za pordučje srednje i zapadne Europe označava dolazak Rimljana.
Potražnja za metalnim oruđem i različitim metalnim predmetima, bio je veliki faktor razvoja trgovine u metalnog dobu, a trgovina je zatim pogodovala stvaranju i širenju gradova.